Dragoslav Kosanić: PROMAŠENA TEMA -NAŽALOST OPET!

Ne, ne mogu a da se ne osvrnem na ideju  iznetoj u ekspozeu Premijera o formiranju „LOŠE BANKE“.

A tekst , iako bih voleo , ne može da bude opširan   jer je ideja promašena , a i da nije tehnički je i u praksi neizovdljiva.

Ne brine to što  je ideja loša i što posledice forimranja jedne takve institucije mogu da budu velike (doduše  sumnjam u to da će se ideja uopše i sprovesti obzirom da i one prostije za sada stoje samo kao mrtvo slovo na papiru ), već brine zaključak da kreatori  ekonomske politike nisu ni blizu ispravne   dijagnoze srpske ekonomije.

Da obrazložim!

Prvi aspekt  posmatranja  ovog modela odnosi se na makroekonomski okvir u kojem se sprovodi i dijagnozu bolesti ekonomije zbog koje se sprovodi, a drugi apsket posmatranja odnosi se na tehnička pitanja sprovodjena samog modela. U oba , model “LOŠE BANKE”  nema šta da traži u Srbiji!

Iako smo skloni da krizu u srpskoj ekonomiji  poistovetimo sa svetskom, da u njoj tražimo krivce i opravdanje za naše probleme, sve to je daleko od istine. Kako ni uzroci nisu isti , tako i lekovi ne smeju biti isti.

Koncept  i model “LOŠE BANKE”  je rodjen u Americi  .Varijacije na tu temu su i sprovedene u delo , dok su samo neke i retke zemlje EU ili u Evropi isti model primenile u svojim  zemljama. Model je posebno primenjivan nakon  izbijanja poslednje svetske ekonomske krize.

Amerika je jedini primer prave tržišne ekonomije.Finansijska tržišta su bogata mnoštvom instrumenata , nama nepojmljivih , poput obveznica pokrivenih potraživanjima u hipotekarnim kreditima, kreditnim karticama , auto kreditima .Proces sekjuritizicije je u Americi  toliko uzeo maha , da se suštinski nije znalo ko šta poseduje i koliko to što poseduje, ukoliko uopšte poseduje, vredi.  A vredelo je toliko , koliko  su u tom trenutku učesnici na tržištu, rekli da vredi. A učesnici na tržištu-berzi , vodjeni dominantno  kratkoročnim očekivanjima i špekulativnim interesima , a ne racionalnim rasuđivanjem  na bazi činjenica ,  su skloni promeni mišljenja , što mogu da učine jako brzo, dramatično brzo, kada nastaje  panika i psihologija krda. Efekat kojem posle Kejnza niko nije pridavao na značaju,   slepo verujući u perfektnost tržišta i  u neograničenost ljudske racionalnosti.

Kompleksnost sekjuritizacije sa mnoštvom učesnika u tom procesu, od banaka koje su izdavale obveznice pokrivene hipotekarnim kreditima, do kupaca istih finansijski potpomognutih kratkoročnim izvorima finansiranja , uz pomoć rejting agencija koje su ocenjivanje iste jako visokim krditnim rejtinzima , je činila da panika koja je usledila bude  samo  veća i snažnija.

Sećam se da je panika  nastala kada je Amerika objavila podatak da  nenaplativost hipotekarnih kredita nije onolika koliko se do tada verovala da jeste i sa kolikom su učesnici u procesu sekjuritizacije kalkulisali  u svojim profit vodjenim biznisima , već nešto veća. Odjednom, niko nikom više nije verovao , rejting agencije su zanemele, i došlo je do snažnog i drastičnog korigovanja cena svih instrumenata  sa izrazitom tendencijom dalje korekcije.  Gubici su se u finansijskom sektoru gomilali , tržište  kapiatala se zatvorilo, a banke suočene sa već  izvesnim velikim gubicima preteći da pojedu kapital „zavrnule  slavine“ i prestale sa odobravanjem kredita. Realan sektor  bez pomoći finansijskog  je ušao u recesiju.

Bilo je potrebno vratiti poverenje u banke, u tržište kapitala i na taj način sprečiti dalji pad cena svih finansijskih instrumenata i gomilanje gubitaka u finanijskom sektoru,  sa ciljem pokretanja redovnih kreditnih procesa  a samim tim i investicionih aktivnosti realnog sektora.

Zbog toga „LOŠA BANKA“ na koju je prenet deo „toksične“ aktive , zbog toga dokapitalizacija „DOBRIH “.

A  kakve sve ovo veze ima Srbijom !? Ama baš nikakve!

  • U Americi se kriza iz finansijskog sektora prenela na realni.

U Americi je stoga cilj bio da „čišćenjem“ bilansa banaka uspostave kratkoročnu finansijsku stabilnost i minimalizuju prelivanje negativnih efekata bankarske krize na realni sektor.

Kod nas je proces obrnut. Hronična nelikvidnost privrede prouzrokavana sktrukturalnin dizbalansima i neuklađenostima preti da ugorzi finansijski sektor.

Stoga bi naš prioritetan cilj bio „čišćenje“ privrede, dizbalansa i neusklađenosti koje ugrožavaju  i produbljuju hroničnu nelikvidnost u realnom sektoru , kako bi smo time minimalizovali  prelivanje negativnih efekata na finansijski sektor, u našem slučaju na  bankarski sektor.

  • Srbija ne poznaje  spektar finansijskih instrumenata i procesea na tržištu kapitala  .

Srbija ne poznaje suštinski ni samo tržište kapitala.

Tržište kapitala u Srbiji se nije zatvorilo jer se nije otvorilo.

Nije potrebno vraćati poverenje u tržište kapitala obzirom da nikad nije ni izgrađeno.

Naš finansijski sektor, u vlasništvu stranih kompanija , ne zavisi od izvora  kapitala u Srbiji već od mogućnosti  svojih centrala da kapital na ino tržištu povuku i želje da taj kapital investiraju u Srbiju.

Gubici u finansijskom sektoru neće uslediti zbog smanjenja vrednosti finansijskih instrumenata kao što je to bio slučaj u Americi već zbog otpisa  potraživanja i problematičnih plasmana u realnom sektoru. Od veličine i razmera tih gubitaka, između ostalog, će zavisiti i nivo interesovanja stranih  finansijskih grupacija za ulazak,  odnosno za izlazak sa srpskog tržišta.

  • Poverenje u bankarski sektor je  posvedočeno  pozitivnim i kontinuiranim  trendom rasta štednje i depozita,   uz izuzetak par meseci nakon izbijanja  svetske finansijske krize.

U Srbiji nije zabeležen takozvani „run on the bank“ tj. masovno i istovremeno povlačenje depozita iz bankarskog sistema.

  • Srpski bankarski sistem uprkos velikim gubicima je adekvatno kapitalizovan  i  visoko likvidan .

Problem kod nas ne leži na strani izvora već na strani plsmana.Zbog izuzetne likvidnosti sa jedne strane i  visokog kreditnog rizika sa druge,  uz ne tako agresivnu tražnju za kreditma,   prisutan je trend smanjenja kamatnih stopa na depozite i štednju.

Dugogodišnji trend rasta kreditnih aktivnosti banaka je poslednjih godina usporen.Prošle, a i ove godine,  su po prvi put registrovane i negativne stope rasta kreditnih aktivnosti banaka ka   privredi. I to ne zbog gubitaka na tržištima kapitala, manjka izvora i nedostatka kapitala, već zbog visokog kreditnog rizika u realnom sektoru i niskih i nedovoljnih margina da te rizike adekvatno pokriju i saniraju.

A sad pretpostavimo da smo pogodili dijagnozu i da nam je model „LOŠE BANKE“ jako potreban .

Međutim i tada dolazimo do još jednog nedostatka ovog predloga, Ili više njih!

  • „LOŠA BANKA“ preuzima „toksičnu aktivu“ banke , time je oslobađa loših zajmova i  na taj način joj   omogućava da postane  „DOBRA BANKA“ i vrati poverenje tržišta i nastavi sa redovnim kreditnim aktivnostima.

Kažem preuziima a zapravo plaća izvesnu cenu za ta sredstva.

Da bi transakcija imala smisla ,tj. banka imala interes za ovu transakciju ,  cena koja treba da se plati mora da bude iznad tržišne tj. one koju bi sama banka mogla da ostvari prodajom u sopstvenoj režiji.  Ali koji bi investitor platio cenu iznad tržišne? Privatni , teško!

Neminovno, dolazi do socijalizaicje gubitaka tj. neminovnog učešća države u ovoj transakciji, bilo putem kreditnih linija,  bilo putem garancijskih mehanizama. Reč je svkakao o javnom interesu.

U drugim pak modelima i varijacijama na ovu temu dolazi do dokapitalizacije banaka na kontu gubitka koji one prikazuju  otpisivajući “toksičnu aktivu“ i premeštajući je u „LOŠU BANKU“.

Najsvežiji primer je Portugal koji je u slučaju  Banco Espirito Santo  primenio taj model i dokapitalizovao banku sa 4.4 milijarde eura nadajući se da će kroz upravljanje „LOŠOM BANKOM“ i prodajom imovine prenete na nju povratiti makar mali deo uloženog .

Epa drugari, koliko ste spremni da platite? Imate li uošte para?  Treba li vam ovo uopšte?

  • Sledeće pitanje je pitanje upravljanja i gazdovanja „LOŠOM BANKOM“.

Organizacioni  i menadžerski  zahtevi su svakako drugačiji  od onih koji se vežu za upravljanje običnom bankom. U tom kontekstu smisleno je osloboditi banke tih procesa i vratiti ih redovnim aktivnostima,  ali nije smisleno dati na upravljanje „LOŠOM BANKOM“ državi jer se nije pokazala kao dobar menadžer ni u svojim državnim preduzećima, ni u svojim preduzećima u restrukturiranju itd.

Šteta ! Razmišljalo se  i pisalo ali je tema promašena! U takvim situacijama  u školici bi rekli:“sedi jedan“.

Nažalost, mnogi popravni rokovi su propušteni , ostalo ih je još malo!

 

12 komentara

  1. Ne slazem se ,LOSA BANKA je sleng. Alat a ne nekakva ziva kompanija. Otpis dugova je LOSA BANKA.
    Srbija konstantno vec decenijma svako malo otpisuje ili ti odbacuje toksicni otpad..Poslednji put pre neki mesec sa Agrobankom a ranije je Dinkic to ucinio …Pa JAT ,pa ovo ono, skoro svakodnevno..
    Mislim da autor nije razumeo poentu…ili ti drzao se recenog kao pijan plota sto bi rekao Tito…

  2. Niste u pravu.
    Kao odgovor na kritiku prosleđujem izvod iz ekspozea :

    Rešavanje problema nenaplativih potraživanja i nelikvidnosti privrede

    Udeo problematičnih (nenaplativih) kredita u Srbiji je sa trećim kvartalom 2013. dostigao 22%, s tim da u privredi iznosi 28%, a kod stanovništva 9%. Ovo je daleko najviši procenat problematičnih kredita u regionu, i kao takav predstavlja sistemski problem, i to ne samo bankarskog sektora, već i privrednog sistema u celini. Visok nivo problematičnih kredita čini da se kreditna aktivnost u Srbiji smanjuje u kontinuitetu već preko godinu dana. Bilansi banaka opterećeni problematičnim kreditima čine da je cena kredita viša, a spremnost za kreditiranje i preuzimanje rizika manja. Jasno je da ovo negativno utiče na privredni rast jer u odsustvu kreditiranja, znatno su ograničeni raspoloživi izvori za finansiranje investicija.

    Ne ulazeći preterano u uzroke ovog problema, koji su sigurno različiti od ekonomske krize i objektivnih tržišnih okolnosti, pa do kriminalnih radnji, činjenica je da se većina domaćih kompanija (kako državnih tako i privatnih) našla u problemima i da su upravo njihovi krediti postali problematični. Upravo zbog problema koji je sistemskog karaktera, koncept rešavanja treba da bude takođe sistemski. Koncept bi podrazumevao uspostavljanje posebne kompanije u vidu investicionog fonda koji bi otkupljivo problematične kredite od banaka. Ova kompanija bi imala profesionalni menadžment specijalizovan za restrukturiranje kompanija koje se nalaze u finansijskim teškoćama, a kojima su ovi krediti bili odobravani. Proces bi bio potpuno fer i transparentan i bilo bi ponuđeno učešće svim bankama na tržištu. Kapital za ovu kompaniju bi obezbedile banke učesnice i međunarodne finansijske institucije, a država bi sa svoje strane morala da radi na unapređenju regulative koja se tiče stečaja, restrukturiranja dugova i procene imovine. Kroz ovaj proces bi se „očistili“ bilansi banaka, koje bi potom bile ponovo spremne da kreditiraju privredu. Istovremeno, profesionalni menadžment koji bi upravljao problematičnim firmama bio bi fokusiran na spasavanje ovih firmi i njihovo stavljanje na noge.

    • Ma dobro nemojte sve shvatati bukvalno…Vidi se da je to napisao neko ko shvata problematiku ali nema trenutno resenje.Vucic nije sigurno..
      Sta vise imate koliko juce ugovornu pricu oko JAT-a i Etihada u smislu otpisa dugova ect..
      Svojevremeno Beobanka je posluzila kao LOSA BANKA iako to nije bila ni izblizu vec je sustina bila u tome da se oslobodi privreda. Ona je posredno i neposredno bila vlasnik vecine privrednih subjekata…

      Sustina je da se to oduvek tako radi a finese i nijanse u odabiru alata su manje vazne.. Sve i da se izdvoji ili osnuje neki subjekt poput banke ili fonda to je samo pro forma otpisa..
      Pisac ekspozea je svestan da su poverioci sada sustinski strane banke pa u tom smislu kruzi kao kisa oko Kragujevca za razliku od onog sto je Dinkic uradio pre 10 godina sa domacim bankama. Otfikario ih brutalno direktivom..

      Sama ideja da bi finansijer tog subjekta bile upravo banke poverioci i medjunarodne fin.institucije govoreo o tome da nikome nije u interesu da otpis napravi plimni talas koji bi potopio finansijsko trziste. Ono verujem da bi i oni najradije zeleli da se to preko noci zaboravi i da se krene u novi investicioni ciklus ali „demokratski sistem“ ne bi lako svario toliku brutalnost..
      Na kraju krajeva ta ih prica prati vec godinama od SAD ,Grcke pa do PIGS drzava i jasno je da niko nema kljuc za resenje tog problema ,bar ne kljuc koji bi izblansirao postojece finansijsko ustrojstvo sa demokratskim politickim procesima.

      Ta problematika seta sa jednog na drugi kraj pa tako u SAD drzava pomaze privatne banke a u Grckoj privatnici ( citaj narod) pomazu drzavne banke..

      Uglavnom tu se radi uvek o otpisu kao onomad kad bankrotirasmo i kad Londonski i Parsiki klub otpisase potrazivanja ali kako je revolucijom na celo drzave dosla nova vlast bilo je blesavo dovesti ih pa sutradan reci da su bankrotirali…

      Politika i finansije uvek idu ruku pod ruku..

  3. Odličan tekst! Jedina politika koja ovu zemlju vodi iz blata u kome se nalazi je politika čistih računa. Dosta više da enormne plate i promašene poslovne poteze državnom silom plaćaju najsiromašniji.

  4. Ko je davao loše kredite, a mnogi su posledica mita i korupcije, treba da završi na ulici. Svako mora da plaća svoje račune. Mnogi bankari su pre 7-8 godina, zbog „odličnih“ rezultata dobijali nagradna putovanja po svetu, da bi se, koju godinu kasnije, ti isti „fantastični“ krediti ispostavili kao nenaplativi. Kada su oberučke prihvatali nagradu, isto tako moraju biti i kažnjeni.

  5. Da ne ostanem nedorecen ,da li je to resenje problema ?! Naravno da nije ni srednjorocno a kamo li dugorocno ali je momentalno neophodno jer sada se virus siri i na zdravi deo privrede ali i banaka..

    I naravno da se kljuc za resenje tog problema trazi kod vlasnika kapitala i da ce njegova biti poslednja..To je onaj deo o politici koji prati finansije ali ujedno i objasnjenje zasto taj deo u ekspozeu nije autorsko delo premijera ili bilo kog sa ovog prostora..

    Apropo naslova ‘Promasena tema’ pre bi se reklo da je promasena ekonomska i svaka druga politika a da je ovo normalni sled te promasene politike..

    Juce je Srbija pozajmila jednu milijardu necega da premosti nelikvidnost do marta a u martu.. I ako sam dobro razumeo svi se hvale tom domisljatom ekonomskom politikom ali ujedno i svi znaju da smo defakto bankrotirali..U to ime sama ideja o otpisu je zakasnela i vise nema svoju svrhu jer sada ce vlasnici kapitala pojedinacno vuci poteze koji su za njih najekonomicniji.. Zakasnilo se sa sistemskim resenjem..

    Od juce za nas nastaju problemi klasicnog kreditnog zaduzenja i to ce biti signal kako za strani kapital i investitore tako i za kurs dinara ali i domace privredne subjekte. Od septembra pocinje beg jer Beganova majka nikada nije zaplakala . Kada se na to nadoveze pad traznje i privredne aktivnosti koje ce prouzrokovati smanjenje plata i penzija onda je jasno kud plovi brod..

    Na zalost ocekivano izostale su enormne i krucijalne strane investicije koje su trebalo da prate ovo obaranje standarda da bi ove iznudjene mere imale ikakvog smisla.

    Dakle kupili smo vreme do Djurdjevdana a onda… suma..NAZALOST OPET

  6. Sjajan tekst!
    Međutim koliko su banke spremne da same rešavaju svoje probleme. Nije rešenje ni da država beskonačno subvencioniše kredite da bi ovi zdravi koliko toliko nešto radili

    • To je vec bilo,tj. becki sporazum..Tu smo vec jednom proigrali banke koje nisu bile spremne da resavaju svoje probleme. Kako se u medjuvremenu nista znacajno nije dogodile vlasnici kapitala ( pogresno je citati Banke) ce sada biti prinudjeni da pojedinacno resavaju problem.

      Ona tacka gde se ova problematika lomi je politicki angazman vlasnika stranog kapitala koji prevashodno stiti i resava problem kapitala politickim putem. Same banke na trzistu i njihov menadzment niti se bave niti su u mogucnosti da resavaju takvu vrstu problema. A i nasa sirotinja raja tu vise globe davati ne moze..

      I sad cemo videti kako na to odgovara crna trojka ekonomskih guja u vidu druga’rce guvernerke ,premijera i predsednika koji je potonjem politicki otac… Tu sad dolazi do familijarne fabule radnje …

  7. „Koncept bi podrazumevao uspostavljanje posebne kompanije u vidu investicionog fonda koji bi otkupljivo problematične kredite od banaka. Ova kompanija bi imala profesionalni menadžment specijalizovan za restrukturiranje kompanija koje se nalaze u finansijskim teškoćama, a kojima su ovi krediti bili odobravani. Proces bi bio potpuno fer i transparentan i bilo bi ponuđeno učešće svim bankama na tržištu. Kapital za ovu kompaniju bi obezbedile banke učesnice i međunarodne finansijske institucije, a država bi sa svoje strane morala da radi na unapređenju regulative koja se tiče stečaja, restrukturiranja dugova i procene imovine.“

    Tko bi bio vlasnik tog fonda?

    • Onaj ko ulozi novac.Po ekspozeu strani investicioni fondovi.A sto bi to radili !? Jedino u sluacaju da kupe nesto ispod cene.A sto bi to banke prodale kada su visoko kapitalizovane i likvidne!?Generalno moralo bi da dodje do socijalizacije gubitaka .
      Medjutim sto bi smo mi to kao zemlja radili? I pod dva odakle nam pare ?
      To su tehnicka pitanja koja su takodje lose postavljena u ideji.
      Ali ono sto vise brine, kao sto rekoh, je zakljucak da banke ne kreditiraju zato sto nemaju para.Skroz pogresno.Banke ne kreditiraju zbog visokog kreditnog rizika u privredi i uskih margina .
      Potrebno je leciti realni sektor!
      Finansijski sistem je kakav takav ali za sada stabilan.

      • Taj fond bi bio stecajni jer bi se tako nadomestio nepostojeci zakon o bankrotstvu i nadmudrili oni koji sada vesto koriste zakon o stecaju.
        Ozbiljne drzave bi to glatko odbile ali u njima vec postoji zakonski okvir koji resava tu problematiku.

        Ovde pre svega treba gledati na one kompanije koje su se zaduzile a kojima je drzava bila garant po raznim osnovama..Tu bi se onda otvorila mogucnost za poravnjanje sa kreditorima…
        Dakle drzava moze da otpise svoja potrazivanja ali tamo gde je dala garanciju….problem..

        Inace masa problema je kao i u SAD jos iz 2008 kada je doslo do pada vrednosti nekretnina .Banke nemaju pojma sta da rade sa tim kolateralom.. Kod Agrobanke nista nije bio prolem sem procene vrednosti ,bar ne da ja znam ali to je bio problem i u SAD. Prevelika ocekivanja…

        Ovaj predlog podrazumeva ,doduse nenapisano, da se niko nece baviti privatnim kompnijama koje su duznici..

  8. Mislim to su sada teze o upotrebljivosti takve institucije ali na kraju sve ce se svesti na otpis. Kao i uvek ,kao i svugde..Problem je samo kako da se napravi otpis a da se ne okrnji finansijsko trziste a istovremeno zadrzi strani kapital u Srbiji. To je naum ove polu price..

    No mislim da je sada kasno za tu vrstu resenja..Sledece godine fin.trziste EU ce se zestoko zadrmati pa ce do ostrih rezova doci sa ili bez bankrota Srbije.

    Da nevolja nikada ne ide sama govori i cinjenica da ce Srbija jos jednom biti uvucena u centrifugalno delovanje okruzenja.. Nanovo ce se postavljati pitanja o tome da li bunar uopste ima dno..

Оставите одговор на Nenad Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *