Jedna jabuka dnevno ubija neprijatelja revnosno ili Masovno ubistvo pomoću kućnih kompjutera ili Genocid dečije sobe

Ponedeljak 16. april 1984. godine

Na osnovu izveštaja Observera od 15. aprila, američki vojnici u Zapadnoj Nemačkoj nose sa sobom domaće kompjutere koji se zovu Apple 2 (Jabuka 2) koji se mogu inače kupiti u svakoj radnji. Za vreme invazije Grenade, američke paratrupe takođe su upotrebljavale komerciјalne komputere sa lociranje ciljeva i komunikaciju sa svojim štabom. Sa širokom upotrebom ovih Jabuka kompjutera, domaćih kompjutera, oficiri koji poseduju te kompjutere mogu da preuzmu komandu u slučaju da glavni štab bude uništen. Zvaničnici Pentagona međutim tvrde da je svaka bojazan o tome da neautorizovane lenosti mogu da puste u pogon nuklearne bombe nisu osnovane u prvom redu zbog toga s tim kompjuterima zasad, zasada ja to kažem, naravno ne može pustiti u pogon nuklearno oružje, mogu se samo selekcionirati njegovi ciljevi.

Ovi kompjuteri koštaju 2.000 dolara u Sjedinjenim Američkim Državama Oni su veličine 18 inča sa 12 inča i nekoliko inča visoki. Druga vrsta tzv Gride kompjuteri su 15 sa 11,5 inča, 2 inča visoki, teže 10 libara i koštaju između 4.000 do 10.000 dolara. Predstavnik firme u Kaliforniji koja ih proizvodi kaže naši su kompjuteri uglavnom za domaću upotreba i za male poslovne radije Eto kako se jedna sasvim nevina stvar koja se upotrebljava za domaće budžete može upotrebiti i za te velike svetske budžete u kojima se prebrojavaju ubijeni ljudi.

Članak se završava jednom duhovitom opaskom. Kaže se u Pentagonu da je prednost ovih komercijalnih kompjutera ogromna nad ostalim koji su veoma skupi i glomazni i da su sasvim blizu vojnim standardima, registruju radijaciju, pokretni su, ne zahtevaju gotovo nikakve fizičke izmene, jedino što moramo da stavimo neku metalnu kapu na njih da vojnici ne bi prosuli kafu preko njih.

Pa ipak, uprkos svih uveravanja, čoveku se prosto nameće užasavajuća pomisao da bi taj kompjuter, s kojima se sada još uvek ne može pokrenuti neka atomska bomba, jednom dospeo do takvog savršenstva da se ona može i pokrenuti. Sama pomisao da ovi kompjuteri počinju nama da upravljaju čak i u tako ozbiljnim stvarima kao što su biranje ciljeva za uništenje, da su oni istovremeno ti isti kompjuteri koje držimo na svom pisaćem stolu da bismo obračunavali svoje mesečne izdatke ili dobijali neke vrlo skromne i ograničene informacije. dakle da oni postaju deo uništavajuće mašine, mašine za uništenje sveta, sama ta pomisao dovoljna je da se čoveku sva tehnologija kompjuterska zgadi.

Druga edenska jabuka

Utorak, 3. jul 1984. godine

Kad smo zagrizli prvu edensku jabuku, isterani smo iz raja u pakao. Dakle isterani u istoriju. Sada nam se nudi druga. Gde će nas ona odvesti? Hoće li nas izvesti iz istorije? Tvorac jedne od tih jabuka (Apple kompjutera) Steve Jobs tvrdi u raj, ali to se govorilo i za prvu. Setimo se da je Eva, terajući Adama da tu jabuku zagrize, a i od zmije istom frazom namamljena, tvrdila da će postati slični bogovima.

Ovaj, premda manje metafizički nastrojeni mladi čovek od Sinclaira, u njegovom poslednjem intervjuu sa Bernardom Levinom, smatra da je lični kompjuter oblik demokratizacije kojom će se sprečiti problemi nastali iz centralizacije moći, odnosno iz kompjuterizacije moći, verovatno na to misli. U međuvremenu on smatra da je otpor protiv kompjutera sasvim normalan i upoređuje ga sa otporom protiv automobila, ili otporom protiv industrijalizacije, ili otporom protiv štampe. Na kraju krajeva njegov poslednji odgovor otkriva u čemu je ta njegova vera. Pitanje glasi:

(…) Vi ne strahujete, prema tome, od nuklearne pretnje? (On kaže.) Moj optimizam navodi me da verujem da se mogu naći rešenja za sve te velike probleme. Jasno, ja sam protiv toga da svi odletimo u vazduh. (…)“

Evo na čemu se bazira njegova vera. Na njegovom ličnom optimizmu. Ne na argumentima, ne na istoriji, ne na nauci, nego na njegovom personalnom optimizmu. I ovaj čovek onda se bavi kompjuterima i visokim oblicima nauke. Ovi ga ničemu nisu naučili.

Borislav Pekić, Rađanje Atlantide, str. 276-277 i 281-282. JP Službeni glasnik, 2019.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *