Najneprijatnija istina o javnom dugu (i BDP-u) i konsolidacija javne potrošnje u mandatu nove vlade

Republički zavod za statistiku je saopštenjem broj 083 od 30.3.2012. godine procenio da je BDP u prošloj godini izneo 3.110,9 milijardi dinara. Obaveštenjem od 19.4 vrednost BDP-a u 2010. godini revidirana je i iznosi 2.881,9 milijardi dinara.

Šta je tako neprijatno u ovim podacima?

Prema podacima na portalu Ministarstva finansija BDP je u 2010. godini izneo 2.986,6 milijardi dinara, a u 2011. godini 3.358,8 milijardi dinara uz procenu da će u ovoj godini izneti 3.550,8 milijardi dinara. BDP u tabeli ministarstva finansija u 2010. godini veći je za 3,6%, a u 2011. godini za 8%!

Manji BDP prema procenama RZS-a znači veći udeo javnog duga u BDP-u.

To dalje znači da je javni dug bio tik uz, nečijom voljom ili hirom, zacrtanu granicu od 45% na kraju 2010. godine (44,6%), a da je na kraju prošle godine bio bitno iznad te granice sa udelom od 48,7%, uz veliku verovatnoću da je premašio 50% BDP-a na početku ove godine.

Nova vlada Srbije naći će se u poziciji da neće biti u stanju da se dalje zadužuje, te će biti pod pritiskom da potpuno promeni poresku politiku i javnu potrošnju, što pod spoljnim pritiskom, a što usled situacije u kojoj će se naći (nema para).

Priložena tabela nema ambiciju da detaljno objašnjava promene u politici naplate poreza i u rezovima u javnoj potrošnji, već samo da ukaže na suštinu: da je neophodan jasan plan nove vlade koga će se čvrsto pridržavati tokom mandata kako bi iz deficita u javnoj potrošnji od, recimo, 130 milijardi dinara u ovoj godini prešla u suficit u poslednje dve godine mandata. Ovakav plan bi bio preduslov da banke nastave da finansiraju deficit do kraja ove godine i u idućoj godini.

Radne pretpostavke za period 2012. do 2016. godine bile su:

–        Nominalni rast BDP-a od 6% godišnje, realni od 1,9%;

–        Godišnji rast cena od 4%;

–        Rast stope PDV-a na 10% i 20%;

–        Smanjivanje oporezivanja najnižih zarada, kroz rast neoporezive osnovice ili smanjivanje stopa poreza i doprinosa na zarade ispod neke vrednosti, sasvim svejedno;

 Nova vlada Republike Srbije bi trebalo da:

–        Limitira rast fonda zarada u javnom sektoru na 2% godišnje. Smanjivanje broja zaposlenih u javnom sektoru za po 2% (manjim zapošljavanjem u odnosu na broj koji odlazi u penziju) značio bi realno iste zarade u sve četiri godine.

–        Rashodi za kupovinu roba i usluga bili bi zaleđeni na nivou iz ove godine, u prva dve godine, zatim bi rasli po 2%;

–        Rast troškova kamate na javni dug bi se postepeno usporavao, u skladu sa usporavanjem rasta javnog duga;

–        Subvencije bi mogle da se povećavaju po 2% u naredne tri godine, dok bi u 2016. godini ostale na nivou iz 2015. godine.

–        Fond isplaćenih penzija rastao bi 4% u svakoj godini, što bi nominalno predstavljalo smanjivanje isplaćenih penzija za rast broja penzionera;

–        Ostala socijalna davanja rasla bi 4% u sledećoj godini i po 2% u narednim godinama.

–        Kapitalni izdaci bi ostali na nivou iz ove godine, što znači da bi se realno smanjivali za stopu inflacije.

Ove i druge nepomenute pretpostavke odnose se na sve nivoe javnih prihoda i potrošnje, republički, pokrajinski, lokalni, na fondove, zavode, agencije…

Iluzorno je, i predstavlja nepotrebno trošenje vremena, pisati detaljnije o promenama u strukturi potrošnje po namenama (npr. efikasnije investicije, ne kao parola već kao niz procedura kojima se dolazi do efikasnije potrošnje javnog novca), kada je nepoznat rezultat izbora i koje će specifične politike u javnoj potrošnji pokušati da se sprovedu, a uprkos ograničenjima u vidu veličine javnog duga i nedostatka novca za finansiranje deficita u potrošnji države.

Isto tako, šta je sve moguće učiniti što ne bi direktno uticalo na rast javnog duga (koncesije i vlasništvo umesto novih kredita…).

 

6 komentara

  1. „Nova vlada Srbije naći će se u poziciji da neće biti u stanju da se dalje zadužuje, te će biti pod pritiskom da potpuno promeni poresku politiku i javnu potrošnju, što pod spoljnim pritiskom, a što usled situacije u kojoj će se naći (nema para).“
    Zdravkovicu, moram da te kritikujem. Nikako da shvatis sa kim imas posla. Nista oni nece promeniti sve dok ima ko da im kupuje drzavne zapise. Ja sam, skoro sto posto siguran, da banke i nasa vlast zajednicki rade na unesrecivanju ove zemlje, jer kako objasniti da i pored svih katastrofalnih ekonomskih pokazatelja oni i dalje kupuju zapise, a one koje su dospeli reprogramiraju.
    Moram malo i da likujem, stalno govorim da oni lazu, a vi meni kazete da mozete da se drzite samo objavljenih podataka…

  2. Inace, Zdravkovicu, skidam kapu, ti si trenutno jedini ekonomista u Srbiji koji hoce ovako nesto da objavi. To nije mala stvar i mozes time da se ponosis.

  3. Zanimljivo da je najvece povecanje prihoda u 2011-oj od akciza i pdv-a, ali i od plata, sto je posebno zapanjujuce. Kako su to sve plate drzavnih sluzbenika (vidi se i u tabeli u rashodima), jasno je da je pritisak na zaduzivanje i privredu jos veci. Potpuno luda i bezobrazna vlast. Privreda u recesiji, a oni povecavaju plate drzavnim sluzbenicima…

  4. Pa Mile, Miroslav samo iznosi cinjenice koje same od sebe impliciraju iz saopstenja statistickog zavoda.

  5. Meni nije jasno zasto vidjeniji ekonomisti, a ima ih dovoljno vrlo strucnih, dakle zasto ne pokrenu inicijativu da se prestane glupiranje sa BDP zamazivanjem ociju. Potpuno je jasno kuda idemo, i meni se cini da neko vesto zloupotrebljava „znanje“ pa vec u skoli i na studijama ljudi budu sistematski pogresno „trenirani“. Hajmo dakle ovako. Ove godine su izbori, politicke stranke, svedoci smo, trose ogromne pare na kampanje. Eto, imacemo par stotina miliona eur veci BDP zbog toga, a sto ce znaciti da mozemo vise da se zaduzimo. Neposrednom prodajom (kroz besplatne akcije telekoma) BDP ce skociti za jos stotinak miliona, ali kakva je sustinska korist od toga? Nakon sto „jednokratno“ poraste BDP, i zaduzivanje na osnovu toga te se iskoristi kao osnov za naduvavanje BDP za sledecu godinu i dodatnog zaduzivanja proizaslog iz toga, jednom cemo morati doci na „cvrst teren“ a onda ce Zdravkovic ponovo konstatovati da smo zestoko prekoracili zakonsku granicu. Najgore , kreditori ce zajmiti sve skrtije i uz sve vece kamate i bicemo prinudjeni da im izlazimo u susret i rasprodamo strateske resurse i monopole. To je jasan plan sa strane i glatko se ostvaruje uz saglasnost ili makar bez volje i snage vlade da se tome suprotstavi. Pa kakva je to logika. Sustina strategije svake zemlje je da mora da sacuva svoje resurse i svoje prirodne monopole. Nekada se ratom pokusavalo zagospodariti tudjim resursima i monopolima. Danas se to pokusava ekonomskim merama. Ono sto ce nova vlada uraditi je: nastavice da se zaduzuje i pitanje je dana kada ce biti prinudjena da proda preostale monopole i resurse kroz prodaju EPS-a, poljoprivrednog zemljista…. Nema nikakve dileme da ce se dogoditi i neke kozmeticke promene ovog ili onog tipa, medjutim ne verujem da ce doci do sustinskih promena. Kada Srbija pocne da meri „zaduzenost“ u procentima izvoza, sto je slozicete se jedino logicno ukoliko su kreditori inostrani (dakle spoljni dug) te kada neka „nova vlada“ bude napravila strategiju za svodjenje budzetskog i platnog deficita na 0 (daj boze i neki suficit) kao prvi prioritet uz aktivno planiranje povecanja realne proizvodnje, povecanje konkurentnosti i prestanak promovisanja laznog socijalnog mira kroz gubitaska Javna Preduzeca i administraciju, tek tada mozete ocekivati da se krene u nekakav boljitak. Koliko sam ja upoznat (a ne pratim bas ovu izbornu kampanju) svi obecavaju poslove, plate, subvencije… ali niko da kaze ko ce i kako to da plati i uradi. Jednom reci tuga i jad. Upravo su objavili statisticki podatak po kome Srbija ima 7,3 mil stanovnika od kojih je oko 5 miliona starijih od 50 godina. Dakle jedan rekao bih najvazniji resurs smo vec izgubili, sto znaci da ce sve ici jako, jako tesko, i ako se hitno ne postave zdravi motivatori od ovih 2,3 miliona „mladih“ ovde ce ostati da rade samo najnesposobniji, i to u agencijama, administraciji i javnim sluzbama. Neka nam je Bog u pomoci.

  6. Gosn Mile
    Hvala na lepim rečima.
    Osnovni motiv za pokretanje sajta pre 4 godine bila nam je preciznost u analitici, dobronamerna kritika i predlozi (a pare, Bože moj, dok bude ljudi…).

    Dovoljno je da jedan deo mašine, aviona…nije ispravan pa da se desi nesreća. U Srbiji se lupeta i lupetalo o ekonomiji pa je čudo kako ova pojava u nas uopšte i postoji.

    Interesantno je videti izjave ekonomista pre krize. Manjini svaka čast na doslednoj kritici, a većini osuda za svakojaka lupetanja o odbranu neodbranjivog.

Оставите одговор на sasa_milojevic Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *