VINOGRADARSTVO I PROIZVODNJA VINA

Uvozno vino u domaćoj potrošnji

U Srbiji se pod vinogradima nalazi samo 30.000 hektara. Proizvodnjom i preradom grožđa bavi se oko 120.000 domaćinstava. Prosečna godišnja proizvodnja vina u Srbiji je 1,7 miliona hektolitara, a potrošnja po stanovniku od 3,3 do četiri litra. Do kraja berbe 2013. godine ubrano je oko 350.000  tona grožđa, a očekuje
se proizvodnja milion i po hektolitara vina

Republika Srbija je jedna od značajnijih proizvođača i potrošača grožđa i vina u regionu zapadnog Balkana. Inače, vinogradarska proizvodnja ima skromno godišnje učešće u ukupno ostvarenoj vrednosti poljoprviredne proizvodnje od samo 2,3 odsto. Prosečna proizvodnja vina u Srbiji između 2000 i 2011. godine iznosila je 1,7 miliona hektolitara godišnje. U 2011. godini ukupna vrednost vinogradarske proizvodnje u Srbiji bila je 588 miliona dolara. U spoljnotrgovinskoj razmeni u vremenu između 2000. i 2011. godine vino ostvaruje stalni deficit koji varira između 45.500 i 208.000 hektolitara, odnosno 3,9 do 26,3 miliona dolara. To je nasavljaneo  2012. i 2013. godine. Deficit je posledica nedovoljne proizvodnje vina i rastućeg trenda u potrošnji vina.

Smanjene površine

U poslednjoj deceniji površine pod vinogradima u Srbiji smanjene su sa 70.634 hektara na 30.000 hektara. Proizvodnjom grožđa se bavi oko 120.000 domaćinstava, a prosečan rod po čokotu je od 0,7 d0 1,54 kilograma.Procenuje se da se oko 83 odsto površina pod višegodišnjim zasadima vinove loze nalazi u centralnoj Srbiji, a samo 17 odsto u Vojvodini. Vredno je ukazati da se tokom osamdesetih godina prošlog veka pod vinogradima u Srbiji nalazilo čak 120.000 hektara. Statistika porodičnog domaćinstva, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, procenjuje da se u Srbiji prosečno po jednom stanovniku godišnje troši između 3,3 i četiri litra vina. Kada je reč o potrošnji, u Srbiji od četiri popijene boce vina, tri su iz uvoza! Godišnja
potrošnja po stanovniku u Sloveniji je izmedju 37 i 40 litara, a u Hrvatskoj je to više od 20 litara.

Buduća ekonomska politika Srbije u vinogradarstvu, preradi grožđa i proizvodnji vina konciprana je sa ciljem da se modernizuje i poboljša efikasnost. Ona se sastoji u tome da se svi propisi harmonizuju sa EU. Potrebno je završiti i porces privatizacije u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, posebno državnih poljoprivrednih preduzeća koja raspolažu sa značajnim kapacitetima u proizvodnji i preradi grožđa. U tom procesu potrebno je podsticati udruživanje malih sa krupnim proizvođačima i preraađivačima grožđa. Da bi se to ostvarilo,m neophono je pre svega, organizovati se u zemljoradničke zadruge. Jer, samo tako organizovani selajci mogu da postižu uspehe. U takvom procesu povećaće se hektari pod vinogradima, proizvodnja i prerada kao i izvoz vina.

Izvoz vina iz Srbije i dalje je manji od uvoza. Vinogradari zadovoljni kvalitetom ubranog grožđa ove godine, a najavljuju i udruživanje radi lakšeg izlaska na strana tržišta. Vinogradari su zadovoljni kvalitetom ubranog grožđa, pa se nadaju da će i vino biti dobro. Vino i dalje više uvozimo, nego što prodajemo inostranim kupcima. Da bi se lakše prodavalo na stranom tržištu, najavljuje se udruživanje vinara.

Dobra berba

Do kraja berbe 2013. godine  ubrano  je oko 350.000  tona grožđa, a očekuje se proizvodnja od 1,5 miliona
hektolitara vina.

Josif  Nedin iz Gudurice kod Vršca kaže da bi grožđe ove godine trebalo da bude kvalitetno i napominje da je prošle godine bilo problema sa kiselinama, kao i sa viškom šećera u nekim sortama.

„Šećer se kretao u zavisnosti od sorte od 19,5 do 22 – 23 procenta“, navodi Nedin.

Vina bi bila kvalitetnija, punija, izraženijeg mirisa i ukusa da se na lozi proređuju grozdovi.

Miodrag  Kertes iz Enološke stanice „Vršac“ kaže da proizvođači nerado proređuju grozdove po čokotu da bi dobili što više vina i tako više zaradili.

U svetu je praksa da se na čokotu ostave samo dva, tri kilograma grožđa da bi vina bila vrhunska. Naravno, ona su višestruko skuplja, ali ih je lakše ponuditi inostranom tržištu.

Pre tri godine (2010.) izvezli smo vina u vrednosti od oko deset miliona evra, 2011. izvoz je premašio 12 miliona, a prošle 2012. godine  je  bio oko 16,5 miliona evra.

Milutin Stojšić iz Gudurice kod Vršca već pet godina izvozi vino na rusko tržište – redovno dobija 50 odsto avansa, a ostatak najkasnije 30 dana po obavljenom poslu, vrednog oko 70 hiljada evra. „Taj izvoz je nama dobro došao zbog načina plaćanja koji imamo u Srbiji, a znamo kakav je, da naplaćujemo posle šest, sedam meseci. Imamo jako veliku podršku od strane kupca
iz Rusije“, ističe Stojšić.

Zato se članovi Udruženja vinogradara i vinara okreću sigurnijem poslu.

Gvozden Radenković iz Udruženja vinogradara i vinara napominje da proizvođači iz ovog udruženja pokušavaju da se probiju na tržišta bivšeg Sovjetskog Saveza i Kine. „Naše udruženje započelo je akciju da se vinari udruže i da zajednički, sa nekim većim količinama pokušaju da izađu na ta dva tržišta“, kaže Radenković. Godinama više uvozimo vina nego što ih
prodajemo na inostrano tržište.

Samo prošle godine, za uvoz vina dato je 42 miliona dolara, dvostruko više nego za izvezeno vino. Dakle, u našim kacama i podrumima uglavnom se nalazi uvozno vino. Ono domaće, najboljeg kvaliteta pronalazi kupce i u svetu.

B. Gulan

11 komentara

  1. Dakle 500.000 stanovnika pravi vino sa 30.000H,odakle uberu 350.000 tona grozdja i dobiju 1.7 miliona hektolitara vina.

    Dolazim na pomisao da mi zapravo posedujemo enorman broj hemicara.
    Inace Srbi tradicionalno vise preferiraju pivo sto se ogleda cak i u pozivu na kucnu slavu gde se rec slava zamenjuje recju pivo. Otud se kaze dodji na pivo..

  2. Da je nekim slučajem, sudeći po anegdoti, Tito čuo da u Smederevu najbolje uspeva grožđe a ne gvožđe, danas bi možda imali hiljade hektara vinograda na obalama Dunava pa bi jezdeći na nekom finom brodiću (uz čašu vinca) ka Beogradu bili prava turistička atrakcija.
    Na Gročanskoj adi pauza za rečne specijalitete a ukrcavanje isključivo na dokovima tvrđava oba grada.
    Brod naše proizvodnje, posada, vino, riba a putnici strani državljani puni deviza.
    Kad bi se u sve to moglo angažovati pet hiljada radnika „ski centra u pustinji“ pa i da se porazmisli, ovako pusta mašta.

  3. Srbija je uz Francusku bila glavni vinski region rimske imperije. U srednjem vijeku smo nekako izgubili vjestinu, sjelimicno zbog filoksere a djelimicno ybog otomanskog osvajanja. No srbiaj ima podneblje za solidna vina.

  4. Ima ali nije medijski vidljiv. Mnoge vocarske i povtaske kulture izmestile su se na planinske obronke, na vecu nadmorsku visinu gde je klima ogovarajuca. Taj proces je visedecenijski ali primetan. Sada imate vinograde na obroncima planina na kojima nikad nije bilo nista drugo osim krompira itd..
    Kada se temperature uprosece dobije se vrlo malo odstupanje u odnsu na neki referentni period od pre dve ili tri decenije jer je Srbija u sirokom temperaturnom spektru. Ali ako se spustite na konkretne lokalitete vidite da su odstupanja znatna. Tako je recimo broj suncanih dana ili osuncavanje bilo u julu i do 150% vece u odnosu na period od pre dve ,tri decenije …

    To je evidentno i golim okom jer recimo sredinom ’80-tih ekstremne temperature merene u bivsoj YU ( Demir Kapija,Titograd,Mostar ) nisu prelazile 35-37.podeok sto je sada ubicajeno gotovo na citavoj teritoriji.

    No pogledajte recimo kolicinu mreza za zasenu koje su uvezene ili pak proizvedene u Srbiji u poslednjoj deceniji.Sumjam da su one delo pomodarsta srpakog poljoprivrednika..

    A to sto vecina novinara ne ume da cita i tumaci a samim tim i da prenosi razne izvestaje u medijima to ne znaci da to ne postoji. Da paradoks bude veci komentatori vremenske prognoze su jos i najedukovaniji spikeri bar kad se o televiziji radi…

    • Ma jeste prelazila kako nije. Kad sam bio u JNA u Makedoniji u Djevdjeliji je te godie izmjerena rekorna temperatura, preko 50 stepeni. Sto se tice globalnog otopljavanje ne samo da nemamo dokaze nego nemamo cak ni osnovne podatke po kojim bi mogli bazirati hipotezu o otopljenju. Da bi ovo mogli prvo sto bi nam u kontinuitetu trebalo mjeriti temperaturu na hiljade slucajno izabranih tacki na zemaljskoj kugli a drugo trebali bi da imamo podatke za ove tacke hiljadama godina unazad. Ono sto jeste evidentno je da u mnogim velikim gradovima jeste toplije ali je i veca populacije, vise automobila, vise klima uredjaja. No ovo ne znaci globalno otopljenje. No cak i da se moze naci evidencijao otopljavanju opet ne znamo d ali se radi o prirodnom ciklusu ili je rezultat zagadjenja. Postoje arheoloski dokazi da se vinova loza uzgajala u Yorkshiru u Engleskoj kao i na jugu svedske. Citao sam i hipoteze dfaje prica o otopljavanju i zagadjenju spin da bi se nametnuli novi porezi.

      • Da bi se nametnule nove preskupe tehnologije koje navodno ne zagadjuju okolinu. Naravno da je spin do sada smo imali gomilu otopljavanja i ledenih doba. Milankovic je to lepo objasnio. Ali najbolji marketing je kad uplasis narod.

      • Sad , da li je u pitanju ciklus ili ne to je vec stvar precizne statistike no z mog vakta je toplije znatno toplije odnosu na datum mog rodenja. Ali nije samo temperaura bitan faktor vec i opste vremenske prilike pa tako recimo u Srbiji vise ne postoje tople letnje mediteranske kise a sve je veci broj nolujnih nepogoda itd..

        Koliko se razumem u meteorologiju teko da je broj stanovnika u Srbiji ili broj automobilai klima uredjaja odlucujuci faktor za stvaranje ciklonskih aktivnosti.

  5. Pa, Darko, subjekltivna percepciaj da li je toplije ili hladnije ne govori bas puno. Mi en mjerimo rtemperaturu u dubinama sibira stotinama kilometara daleko od bilo kakve civilizacije, ili ne mjerimo temperaturu na sredini Pacifika. Mozda sada i jesmo poceli ali ozbiljen hipoteze o globalnom otopljavanju bi zahtjevale hiljede godina ovakvih podataka. SAta god se desavalo sa klimom u mediteranskom bazenu u zadnjih dvadesetak godina nije implikacija koja bi dokazala hipotezu o globalnom otopljavanju pogotovo sto iz istorije znamo da je bilo insatnci kada je dolazilo do klimatskih promjena. Broj automobila i klima uredjaji i te kako imaju veze jer jedine dugogodisnje klimatske podatke podatke imamo za velike urbane centre. Bilo koja istraziovanja koja koriste dugogodisnnje vjekovne podatke ce neminovno koristiti ove podatke. No odlutali smo od teme.

    • Ja ne govim subjektivno ,vec na osnovu zvanicnih merenja RHMZ a slazem se da je moguce da se radi o ciklicnim promenama.No i ako je u pitanju standardni ciklus onda smo u njegovom toplijem delu.

      Meni bi subjektivno, a shodno godinama, trebalo da bude sve hladnije ali nije. Vec dve tri godine izmisljam i trazim hladnocu u Balkanskoj regiji. Za sada najpodnosljivije je na Zlatiboru leti ,ali samo nocu…
      Naravno nije to slucaj samo sa Srbijom jer i nekad neprikosnoveni Pilion u Grckoj nije vise prijatna letnja oaza.
      E sad da li je to globalno otopljavanje ili standardni ciklus ostavljam medijma da odluce ali da przi, przi…

Оставите одговор на Darko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *