Nestanak stoke i umiranje sela!

Od poslednjeg popisa poljoprivrede u 2012. godine ugašeno je 62.000 poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji. Broj je smanjen na 566.000!

Branislav Gulan

  • Prema podacima prikazanim u saopštenju u Republici Srbiji, sa stanjem na dan 1. decembra 2019, u odnosu na stanje na dan 1. decembra 2018. godine, veći je ukupan broj goveda (za 2,3 odsto) i svinja (za 4,3 odsto), dok je manji ukupan broj ovaca (za 4,1 odsto), koza (za 2,4 odsto) i živine (za 2,8 odsto);
  • Goveda se najviše gaje u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije (46,2 odsto) u odnosu na ukupan broj goveda na teritoriji Republike Srbije), a svinje u Regionu Vojvodine (42,4 odsto);
  • U odnosu na desetogodišnji prosek (2009–2018), ukupan broj goveda manji je za 2,5 odsto, svinja za 9,1 odsto, koza za 12,9 odsto i živine za 13,1 odsto, a veći je broj ovaca za 0,7 odsto;
  • Konačni podaci o broju stoke po vrstama i kategorijama, kao i podaci o bilansu stoke i stočnoj proizvodnji, biće objavljeni u aprilu tekuće godine. Tako stoji u saopštenju RZS-a. Mene je ovo saopštenje motivisalo da proverim i uporedim podatke o broju ovaca i Beograđana;
  • Broj ovaca je u 2019 smanjen za 4,1 odsto, što je smanjenje za 70.000, što je uporedivo sa brojem stanovnika moje rodne Jagodine. U Beogradu živi oko 1.695.000 stanovnika, što znači da je broj ovaca u Srbiji za preko 50.000 manji nego što imamo Beograđana. A u 2018. godini je bilo za 22.000 ovaca više;
  • Nekada davno, pred Drugi svetski rat, u Srbiji je bilo 8,7 puta više ovaca nego stanovnika glavnog grada. Taj odnos je blago smanjen na 7,1:1, u korist ovaca, do 1955. Već je u vreme privredne reforme iz 1965 ovaj odnos smanjen na 3,9:1 pa ispada da nisu samo magarci platili cenu reformi već da je i broj ovaca skraćen za jedan milion;
  • Beograd je povećavao broj stanara a Srbija se praznila od svih životinja, pa i ovaca i njihov broj je prvi put bio ispod 3 miliona u 1976, a u vreme NATO bombardovanja Srbije smanjen je i na ispod 2 miliona. Ovaj pad broja je zaustavljen u 2002, kada je broj ovaca smanjen na minimalnih 1.448.000, a u Beogradu je tada živelo već 1.576.000 stanovnika;
  • U proteklih 18 godina ovce i Beograđani u broju vode mrtvu trku. Bivša vlast je ugrozila brojnost ovaca jer je njihov broj smanjen na samo 1.460.000 u 2011, ali je sadašnja vlast učinila velike napore da se poveća broj ovaca pa je on u 2015 bio čak za 110 hiljada veći od broja Beograđana;
  • Nažalost, u 2019 su Beograđani opet postali brojniji i nadajmo se da se ovde radi samo o jednogodišnjem odstupanju od dugoročnog trenda, da ovaca bude sve više, i da budu genetski i na svaki drugi način kvalitetnije.
  • Prema popisu poljoprivrede iz 2012, u Srbiji bilo oko 628.000 poljoprivrednih gazdinstava i još 2.000 pravnih lica. Među kojima su dominirala mala i srednja. Za SAMO ŠEST GODINA BROJ GAZDINSTAVA JE SMANJEN NA 566.000! Ovo su najnoviji podaci Republičkog zavoda za statistiku!
  • Uprkos svim podsticajnim merama države, 2018. godine je u Srbiji bilo 61.941 poljoprivredno gazdinstvo manje nego 2012. godine, odnosno njihov broj se smanjio za blizu 10 odsto! Glavni razlog smanjenju broja gazdinstava vidi se u ukrupnjavanju gazdinstava!

Ono što zabrinjava jeste što je, kako pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, prosečna starost nosilaca poljoprivrednih gazdinstava 61 godina, dok je tek svaki četrnaesti mlađi od 40 godina. Razlozi za ovako veliko smanjenje broja poljoprivrednih gazdinstava, mogu biti dvojaki.

  • Jedan od razloga smanjenja broja gazdinstava je njihovo ukrupnjavanje i ako je to u pitanju, to je dobro. Ali ako je razlog smanjenja broja gazdinstava, odnosno gašenje domaćinstava i napuštanje sela, a znamo da taj proces traje…To nije dobro. Pravi rezultati moći će ozbiljno da se sagledaju za tri godine, kada bude novi popis poljoprivrede.

Mala i srednja domaćinstva na poslednjem popisu, 2012. godine, činila su 77,8 odsto u ukupnom broju gazdinstava i s obzirom na to stanje s velikim učešćem malih gazdinstava moglo se očekivati da će u ravničarskim delovima – Vojvodini, Mačvi i Pomoravlju, gde je bilo interesa za kupovinu zemljišta, doći do ukrupnjavanja poseda. S druge strane, prema mišljenju agroekonomskog analitičara Branislava Gulana, broj poljoprivrednih gazdinstava opao je zbog loših uslova poslovanja!

Državne subvencije u poljoprivredi Srbije prosečno iznose 35 evra po hektaru. U EU su od 500 do 900 evra po hektaru i mi nismo konkurentni ni u jednoj proizvodnji. Naša proizvodnja po hektaru vredna je 1.000 dolara, u Holandiji je 17.000 dolara, u Danskoj 14.000 dolara i mi ne možemo s njima da se merimo u konkurentnosti. Ljudi su shvatili da je bavljenje poljoprivredom neisplativo i odustaju. Cilj je da kdo nas to bude bar 5.000 dolara po hektaru;

  • Razvoj poljoprivrede Srbije u poslednje tri decenije je samo 0,45 odsto godišnje;
  • Nema mnogo zainteresovanih jer u 86 odsto sela opada broj stanovnika!
  • U posmatranom periodu došlo je do povećanja prosečne površine po gazdinstvu sa 5,4 hektara u 2012. na 6,1 hektaraa u 2018. godinu;
  • Vojvodini sa 10,9 hektara na 12,3 hektara;

Broj najmanjih gazdinstava, koja koriste do dva hektara poljoprivrednog zemljišta, smanjen je u odnosu na 2012. godinu za 27 odsto;

 

 

Činjenice – brojke:

  • 569.310 poljoprivrednih gazdinstava bilo u Srbiji 2018. godine. To znači da je za 9,9 odsto pad broja gazdinstava u odnosu na 2012. godinu;
  • 3.476.788 ha je površina korišćenog poljoprivrednog Zemljišta;
  • 1,1 odsto više poljoprivrednog zemljišta gazdinstva koriste nego 2012. godine;
  • 4,5 hektara prosečna je površina oranica i bašta po domaćinstvu u Srbiji. Prosečna veličina oranica i bašta po gazdinstvu povećana je za 13,5 odsto;
  • 217.682 gazdinstva koriste do dva hektara poljoprivredno zemljišta (što je 27 odsto manje nego 2012. godine);
  • Svaki 14. nosilac gazdinstva mlađi je od 40 godina;
  • Prosečna poljoprivredna penzija je 11.272 dinara;
  • U 2018. godini u Srbiji je rođeno 64.890 beba, što je na nivou Prvog svetskog rata. Sve godine broj umrlih u Srbiji je oko 102.000! Tako je bilo I 2019. Godine.

*Podaci RZS,  2018. i 2019. godina;

(Autor je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije i Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji)

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *